"Svetkovina" Sime Pandurovića #analiza

Đacima sa Gugla...

... Svetkovinu bismo mogli da posmatramo i kao nešto više od čisto ljubavne pesme. O ovoj pesmi je, možda, najbolje pisao Miodrag Pavlović. Po njegovom mišljenju pesma u celini daje utisak balade. Ona ima ton (anti)himne, u kojoj su obrnuti indeksi vrednosti jer slavi ono što bi u obrnutoj perspektivi bilo za žaljenje.

Dihotomiju pesme učitavamo i u dvostrukom smeru tematskog razvijanja pesme: tako sa jedne strane imamo ljubavni doživljaj, a s druge kritiku društva.

Autobus

Ljudi žive u stanovima. Ogromnim betonskim zgradama, u malim fiokama koje imaju još manje prozore i ključaonice, da mogu da provire napolje, da vide šta ima, a nema ništa.

Još jedan autobus je prošao ulicom, ostavio za sobom malo prašine i mnogo onog smradnog dima, za koji kažu da je nezdrav i da ga se treba kloniti.

Dobriša Cesarić: Balada iz predgrađa

...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više.

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Foto: www.flickr.com/photos/babomike